Svi mi koji volimo najvazniju sporednu stvar na svijetu imamo neku/e utakmice koje pamtimo i koje cemo pamtiti dok smo zivi. To su vecinom one utakmice u kojima su ukljucene emocije, bila pobjeda ili poraz u pitanju.
Ja osobno imam malo vise takvih utakmica.. no izdvojit cu neke..a pocet cu sa jednom za koju me stegne u srcu i dan danas kad se sjetim a kojoj sam i sam prisustvovao...
Dinamo-Newcastle 2:2, 1997
Euforija na vrhuncu...samo jos treba pasti Newcastle da Zagrebacki Plavi napokon udju u Ligu prvaka, prvu nakon raspada EX-YU...kolo prije razbijen je Partizan sa 5-0 (i na toj sam bio), Robert Prosinecki ponovno je uveseljavao Dinamove navijace, imali smo strasnu generaciju sa Maricem, Robijem, Cvitanovicem, Juricem itd...
Na put u Englesku se krenilo sa velikom nadom, no da ja sad ne duzim, suci su nas brutalno pokrali, fatalan je bio Faustino Asprilla koji radi brutalan prekrsaj nad Ladicem koji nije sviran.. i izgubili smo sa 2-1..no Cvitanovicev pogodak i veoma dobra igra je podgrijavala nadu da se mozemo domoci mjesta u Ligi prvaka...veliki broj navijaca isao je u Englesku a sazetke mozete vidjeti ovdje
https://www.youtube.com/watch?v=s0HNq4eJkw0
I stigao je dan uzvrata, utakmica o kojoj i pricam....Stadion krcat, muha ne moze da prodje. No Englezi su poveli iz neregualnog gola, ma prakticki su nas unakazili. Jos nam je i igrac neopravdano iskljucen. I onda 1-1...nade su bile male ali su postojale, pred kraj je cak i legendarni golman Ladic isao u napad kod kornera... i onda, doslovno zadnja sekunda, 93.minuta...Maric krade jednu loptu i salje Cvitanovicu (inace uz Robija mom idolu) i on zabija...ja ti ne mogu opisati tu euforiju koja je zavladala, ma to je bila ludnica, unatoc sucu, igracu manje, mi smo dosli do produzetaka. Tribine su se tresle, toliko srece na jednome mjestu.. Toliko sam bio sretan da to rijecima ne mogu opisati. Sjecam se i popularnog komentara Cosica nakon gola..ima pravde, ima pravde... kao i transparenta Dobro dosli u plavi pakao..
Evo vam sad snimka tog pogotka i svatko onaj tko voli nogomet, neka pogleda ovo neka proba shvatiti te emocije i srecu nakon gola...pogledajte samo ovo slavlje..ma ludnica..
Evo ovdje jedna jako losa snimka ali nema bolje..https://www.youtube.com/watch?v=0D1AJ2BvbzE
A ovdje su sazetci a dio o kojem vam ja pricam..i gdje je nastala nevidjena euforija..je od 16.48min ovo je mnogo bolja snimka..
https://www.youtube.com/watch?v=sTBOmv8vBhs
I onda u 120minuti, taman pred penale, Simic grijesi i oni izjednacavaju..sok, tuga i nevjerica...u pola sata od euforije do ocaja...i kazem vam gospodo draga da sam tada definitivno odrastao u navijackom smislu. Mnogi su plakali, plakao sam i ja, danima nisam mogao doci sebi, bila mi je neka mucnina u stomaku cijelo to vrijeme, ovu tekmu do dan danas nisam prebolio ali unatoc svemu, ovo mi je najdraza utakmica ikada, i da Dinamo osvoji LP ostala bi mi najdraza ali ujedno i najtuznija.. utakmica na svijetu i evo i sada me prolaze isti oni prokleti trnci..